Razvoj je promjena načina razmišljanja temeljena na participaciji.

Jozeph Stiglitz

Piše: Maida Fetahagić

Prvi dan sedmice održivog razvoja u Bosni i Hercegovini (4.10.2021.-8.10.2021.) održana je panel diskusija koja je pokrenula dijalog o važnosti socijalne zaštite u kontekstu ciljeva održivog razvoja (SDG).

U pripremi za moderaciju ovim panelom razgovarala sam sa prijateljicom. Iznenađeno je reagovala pitajući zašto socijalna zaštita, dajte ekonomiju, rast privrede, to je bitno…Razumjela sam je. Njena percepcija je takva. Ovaj kratki razgovor uputio me je da skrenem pažnju na neophodnost promjene načina razmišljanja i percepcije socijalne zaštite i razumijevanja šireg konteksta socijalne zaštite.

Socijalna zaštita – put prema ostvarivanju Ciljeva održivog razvoja

Socijalna zaštita je utkana u sve razvojne dokumente posvećene SDG.

Prije svega Agenda 2030 (septembar 2015.), ističe ključne principe, među kojima je i princip „niko ne smije biti isključen“, kojim se teže eliminisati multidimenzionalni uzroci siromaštva i nejednakosti kao i diskriminacija u svim oblicima.

Svi Ciljevi održivog razvoja prožeti su ovim temeljnim principom, a pitanjima socijalne zaštite posebno su posvećeni ciljevi #1, #5 i #10:

Okvir za realizaciju ciljeva održivog razvoja u Bosni i Hercegovini (SDG Okvir), koji je zajednički dokument svih nivoa vlasti (april, 2021), utvrđuje šire pravce razvoja u implementaciji ciljeva održivog razvoja. Socijalna zaštita, odnosno unaprijeđenje politika socijalne zaštite, je ključni akcelerator, pokretač razvojnog pravca Društvo jednakih mogućnosti, uz aktivaciju i zapošljavanje ranjivih i finansijsku inkluziju.

Nacionalni izvještaj o humanom razvoju za 2020. godinu (NHDR 2020 BiH, maj 2021.), posvećen je socijalnoj uključenosti, analizira kako postojeći sistem socijalne zaštite u BiH dovodi do isključenosti i kako ljude baca na marginu društva.

Socijalna zaštita – put prema društvu jednakih mogućnosti

Proces humanog razvoja znači kreiranje jednakih mogućnosti za sve, u kojem su ljudi akteri i korisnici rezultata razvoja. Ekonomski rast je sredstvo ostvarivanja ciljeva i neodrživ je bez socijalnog razvoja. Čovjek je u fokusu svih promjena i krajnji korisnik dostignuća ukupnog razvoja. Čovjek je i sredstvo i cilj razvoja, te zato mora biti uključen u svim procesima rada i djelovanja, bez diskriminacije u razvoju. To je istovremeno i temelj socijalnog uključivanja. Uključiva socijalna zaštita znači jednake mogućnosti za sve, ostvarivanje ljudskih prava i društva jednakih mogućnosti.

Socijalna zaštita – temeljno ljudsko pravo

Porijeklo socijalne zaštite ugrađeno je u univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima. Socijalna prava su jedna od temeljnih ljudskih prava i imaju glavnu ulogu u osiguranju ljudskog dostojanstva za sve osobe, te igraju važnu ulogu u smanjenju siromaštva, suzbijanju diskriminacije i sprječavanju socijalne isključenosti. Ona trebaju služiti zaštiti posebno ranjivih i marginaliziranih grupa i pojedinaca koji se nađu u stanju socijalne potrebe zbog bolesti, starosti, nezaposlenosti, materinstva, invaliditeta i nedovoljne porodične podrške, naročito djeci. Zbog toga su, kao takva, prepoznata u velikom broju međunarodnih dokumenata o zaštiti ljudskih prava. Zato se, iz perspektive ljudskih prava, kvalitet društva mjeri po tome kako se odnosi prema svojim najugroženijim i marginalizovanim grupama.

Socijalna zaštita – novi pristup – put ka održivom humanom razvoju?

Prije svega važno je razumjeti širi kontekst socijalne zaštite, odnosno socijalnu uključenost koja daje širu perpektivu razumijevanja. Okvir za realizaciju Ciljeva održivog razvoja u BiH  prožet je konceptom održivog humanog razvoja, koji rezultira uključivom socijalnom zaštitom. I Okvir i humani razvoj počivaju na ljudskom kapitalu i sva izdvajanja u ljudski kapital su investicija. Od ključnog značaja je promjena percepcije ljudi da su izdaci za socijalno uključivanje investicija u ljudski kapital, a ne trošak za održavanje socijalnog mira.

Održivost socijalne zaštite zahtijeva i uklanjanje diskriminacije po svim osnovama (civilni – ratni vojni invalidi, teritorijalna diskriminacija, različite visine naknade na području BiH, kategorizacija invalida, urbano-ruralno itd).

Socijalna zaštita – alati aktivacije –  socijalno poduzetništvo

Novi pristup socijalnoj zaštiti, koja od pasivnog korisnika naknade teži osposobiti čovjeka na aktivno sudjelovanje u životu i radu, nalažu jačanje socijalnog poduzetništva i drugih modela socijalnih inovacija, što je važan faktor reforme socijalne zaštite. Socijalne inovacije doprinose društvenom i ekonomskom razvoju, zapošljavanju ranjivih grupa, njihovoj socijalnoj uključenosti, razvoju ruralnih područja, a i pravičnijoj socijalnoj zaštiti.

Socijalno poduzetništvo je alat aktivacije korisnika socijalne zaštite i njihovog uključivanja u tržište rada. I ne samo njih. Primjer značaja socijalnog poduzetništva za mlade možete pogledati OVDJE.

 To je promjena, transformacija pristupa socijalnoj zaštiti, izdvajanja za socijalnu zaštitu “transformišu” se u podršku poduzetništvu. Neophodna je zakonska regulativa koja bi, između ostalog, utvrdila kategorizaciju socijalnih preduzeća i stvorila preuslove za razvoj poduzetništva.

Socijalna zaštita – društvena statistika i mjerenje siromaštva

Metodologija mjerenja siromaštva mora biti unaprijeđena i objektivna (apsolutno siromaštvo, dimenzije multidimenzionalnog siromaštva, socijalne statistike itd). Institucije za statistiku trebaju jačati kapacitete i mjerenja kako bi bilo realno pratiti napredak prema Ciljevima održivog razvoja. Potrebno je unaprijediti i način mjerenja i procjene socijalne uključenosti, prema metodologiji koja je prepoznata kao poseban doprinos inovaciji mjerenja socijalne uključenosti u BiH.

Socijalna zaštita – od globalnog do lokalnog

Važno je podizanje svijesti svih ljudi o značaju Ciljeva održivog razvoja i mogućnosti njihovog provođenja na lokalnoj razini. To nisu apstraktni ciljevi, oni dotiču svakog čovjeka i treba razumjeti da svako može dati svoj doprinos u njihovoj implementaciji.

Uloga lokalne zajednice iznimno je važna za korisnike socijalne zaštite (i odraslih i djece), no to se ne može riješiti u jednom sektoru “socijale”, treba posmatrati sveobuhvatno i u vezi sa zdravstvom, obrazovanjem i jačati saradnju sa nevladinim sektorom, izgraditi mehanizme saradnje.

Socijalna zaštita – ulaganja u djecu najvažnija investicija

Investiranje u djecu, uz novčane poticaje, je prvi prioritet investicija. Posebno je važno ulaganje u rani rast i razvoj djece predškolskog uzrasta do 6 godina. Dokazan je i ekonomski efekat ulaganja u djecu, jer se društvu vraća osam puta više uloženog novčanog ulaganja. Dakle, dječija zaštita i razvoj djeteta mora biti prioritet u investicijama.

Socijalna zaštita – finansiranje

Izdvajanja za socijalnu zaštitu iz BDP-a su izuzetno niska i moraju se odvojeno posmatrati i pratiti u odnosu na  izdvajanja za boračku i invalidsku zaštitu (zajedno tretirano daje privid većeg izdvajanja za socijalnu zaštitu). Veća izdvajanja za socijalnu zaštitu su neophodna, ne samo zbog održivosti, nego i zbog porasta siromaštva (posebno i zbog pandemijskih mjera). Prema nekim procjenama, 20 do 23% je siromašnih u BiH. Povećanje izdvajanja je neophodno i zbog rasta socijalne nesigurnosti (u zdravstvu, na tržištu rada…).

Socijalna zaštita – krizne situacije

Kriznim situacijama (poplave, pandemija…) posebno je pogođen sektor socijalne zaštite, koji je najranjiviji. Tokom pandemije je povećan broj onih kojima je potrebna podrška sistema socijalne zaštite, a pandemija je također bila i poziv na buđenje za poboljšanje spremnosti na katastrofe. Pandemija je pojačala važnost socijalnog sektora i neophodnost jačanja otpornosti i sistema i svakog pojedinca.

Zaključna razmatranja

Sigurno se pitamo da li je moguće izgraditi humano održiv razvoj u BiH? Da li je moguće postići uključivu održivu socijalnu zaštitu?  Da sistem socijalne zaštite postane u funkciji zaštite ljudi i siromaštva, efikasan, rodno osjetljiv, funkcionalan, da bolje targetira korisnike, bez diskriminacije, da pruža bolje usluge, bolju infrastrukturu, institucionalne i vaninstitucionalne kapacitete, da razvija nove modele finansiranja, poveća investiranje u socijalnu zaštitu, uvodi nove modele socijalne zaštite i socijalno poduzetništvo i socijalne inovacije koji daju potpuno novu dimenziju socijalnoj zaštiti, onu proaktivnu ulogu?

Naravno da je moguće.

Građani trebaju postati stvarni akteri promjena, promijeniti način razmišljanja, potpuno razumjeti da su ulaganja u socijalnu zaštitu investicija u ljude koji su najvažniji kapital i akter razvoja. Razvoj u kojem se svako dijete i čovjek uključuju u razvojne procese, utiču na oblikovanje uslova i prostora u kojima žive i rade, i tako postaju sastavni dio i akteri uključivog razvoja. Institucije vlasti u zemlji, u neposrednoj saradnji sa građanima, pripremaju odgovarajuće propise i omogućavaju njihovu primjenu i obezbjeđuju finansijske mehanizme za njihovo provođenje.

Samo tako je moguće izgraditi pravedno društvo, uključivo, održivo i napraviti pomak prema Agendi 2030 i Okviru ciljeva održivog razvoja, te strateškim dokumentima, društvo u kojem svaki čovjek ima izbore i mogućnosti da ostvari dug, zdrav kreativan život, da se obrazuje i ima pristojan standard života. Društvo u kojem nije niko na margini.

Moguće je. To je i put ka ostvarenju Ciljeva održivog razvoja u kojem niko ne smije biti isključen.

I da, vjerujem da moja prijateljica nije stigla pogledati snimak cijelog panela (direktorica je jedne firme), ali da će naći vremena da ovo pročita. I da će razumjeti.

LINK NA KOMPLETAN DOGAĐAJ “ZNAČAJ SOCIJALNE ZAŠTITE U KONTEKSTU CILJEVA ODRŽIVOG RAZVOJA U BIH”