[userpro template=login login_redirect=http://zamisli2030.ba/]
[userpro template=register register_redirect=http://zamisli2030.ba/]
„Praktični uspjeh ideje, bez obzira na inherentne mogućnosti, ovisi o stavu suvremenika.“
Nikola Tesla.
S obzirom na njihov značaj za Agendu 2030 i kontekst Bosne i Hercegovine, utvrđene su dvije horizontalne teme koje se prožimaju kroz tri navedena pravca razvoja, i to: „Ulaganje u ljudski kapital za budućnost“ te princip „Niko ne smije biti isključen“.
Ljudski kapital podrazumijeva nematerijalne zajedničke resurse koje posjeduju pojedinci i grupe unutar određene populacije. Ljudski kapital podrazumijeva ne samo znanje i vještine nego i iskustvo, kreativnost, individualnost, dobro zdravlje i moralni karakter. U poslovno-organizacionom smislu smatra se da zajedničko investiranje poslodavca i zaposlenika u ljudski kapital doprinosi dugoročno ne samo razvoju poduzeća nego i ukupnog društva. Posmatrajući to kroz prizmu javnih politika, one treba da podržavaju stanovnike u ulaganju u ljudski kapital te ga trebaju vrjednovati.
Ljudski kapital je jedan od osnovnih faktora za razvoj te je njegovo jačanje među ključnim prioritetima zemalja. Mnoga istraživanja u Bosni i Hercegovini su pokazala da nedovoljno investiranje u ljudski kapital, ali i vrednovanje postojećeg, dovodi do odliva stanovništva, koji se iz godine u godinu značajno povećava. Upravo zbog značaja ljudskog kapitala, Svjetska banka izračunava Indeks humanog kapitala, a prema posljednjim podacima za 2017. godinu, Bosna i Hercegovina zauzima 58. mjesto od 157 zemalja, s Indeksom ljudskog kapitala od 0,62. To znači da će dijete rođeno u Bosni i Hercegovini danas ostvariti 62% svoje pune produktivnosti kada poraste u odnosu na ono što bi moglo biti s punim završenim obrazovanjem i pod punom zdravstvenom zaštitom.
Polazeći od činjenice da ubrzani razvoj nije moguć bez snažnog ljudskog kapitala, ovaj Okvir nastoji da kroz postojeće pravce razvoja (pametni rast, društvo jednakih mogućnosti i dobra uprava i upravljanje javnim sektorom) obuhvati značaj ulaganja u ljudski kapital i vrednovanje postojećeg. Prepoznavanje ljudskog kapitala kao ključnog za razvoj i realizacija politika koje doprinose razvoju ljudskog kapitala mogu dovesti do zaustavljanja odliva stanovništva, ali i do mogućeg vraćanja stanovništva koje je već otišlo.
Uvođenje principa „Niko ne smije biti isključen” u praksu zahtijeva mehanizme upravljanja i odgovornosti od lokalnog do međunarodnog nivoa. To, također, znači da postoje mjere koje omogućavaju da napredak u provođenju principa „Niko ne smije biti isključen” bude vidljiv kroz stepenice koje se prelaze na putu ostvarenja podciljeva koji se odnose na postizanje jednakosti.
Postizanje Ciljeva održivog razvoja neće biti moguće ako najsiromašniji i najranjiviji budu i dalje zapostavljeni i isključeni iz razvojnih procesa te ako ne budu imali korist od ostvarenog napretka i unapređenja u društvu. Bitno je sagledati koje su osobe zapostavljene i isključene u Bosni i Hercegovini u širem smislu, u kojim dijelovima zemlje se nalaze, šta su uzroci i posljedice njihove zanemarenosti te koje je politike potrebno definirati kako bi njihov položaj u društvu bio unaprijeđen.
U Bosni i Hercegovini je princip „Niko ne smije biti isključen” ranije obuhvaćen kroz prizmu socijalne uključenosti i socijalne zaštite. Međutim, taj koncept zadire dublje nego prethodni pristupi i poziva na kombinaciju ciljanih politika kako bi se unaprijedilo stanje najugroženijih kategorija stanovništva i politika usmjerenih na pravičan i održiv rast i kreiranje okruženja koje aktivno potiče uključenost svih u procese odlučivanja, uz puno poštivanje, zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava. Upravo iz tog razloga, akceleratori i pokretači u okviru tri razvojna pravca naglašavaju potrebu stavljanja fokusa na politike i mjere usmjerene na zapostavljeni i isključeni dio stanovništva (afirmativne mjere).